Šume su izvor kisika te je njihov utjecaj na klimu neophodan za život na našem planetu. S obzirom na to da je šumom pokriveno gotovo 50 % kopnenog teritorija Republike Hrvatske brojni su utjecaji takvog bogatstva na gospodarstvo, trgovinu, zaštitu okoliša i svakodnevni život.
Za razliku od gospodarskog aspekta gdje su glavni izvori prihoda sječa, drvni
proizvodi, papir, celuloza, danas se sve veću važnost dobivaju općekorisne funkcije šume. Dijelimo ih na ekološke ili zaštitne (zaštita tla, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava, utjecaj na vodni režim i kvalitetu voda, utjecaj na plodnost tla i poljodjelsku proizvodnju, utjecaj na klimu i ublažavanje posljedica klimatskih promjena, stvaranje povoljnih uvjeta za divljač i ostalu faunu, zaštita i unapređenje čovjekova okoliša, stvaranje kisika, ponor ugljika i pročišćavanje atmosfere) i društvene ili socijalne (rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija i povećan utjecaj zaštitnih šuma i šuma
posebne namjene za bioraznolikost).
Zaštita tla, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava
Šuma je prirodni saveznik u zaštiti tla od erozije. Erozija je pojava gdje pod utjecajem gravitacije dolazi do odnošenja materijala niz padinu. Erozija može biti potencirana utjecajima poput vode, vjetra, snijega i leda. Nadalje, odnošenje tla rezultat je mehaničkih zahvata u šumskim ekosustavima. Razgranat korijenski sustav stabala zadržava određenu količinu oborinske, podzemne i kapilarne vode te time održava hidrološki sustav. Krošnje odraslih stabala reguliraju protok vode atmosferilija te se na taj način prevenira se površinsko otjecanje vode kao i tla. Šume koje rastu na nagibu većem od 50° klasificiraju se u posebne uređajne razrede radi zaštite tla i objekata od erozije, bujica i poplava. Jedan od najboljih primjera prevencije bujičnih tokova je pošumljavanje na području Senjske drage još 1878. godine. Pošumljavalo se kulturom crnog bora te u manjem postotku (<10%) crnog jasena, maklena, bjelograba, hrasta medunca i kitnjaka. Erozija na kršu sa aspekta znanstvenog izazova sanirana je pregradama u slivovima bujičnih tokova a pošumljene padine spriječile su odnošenje materijala vodom. Bitno je napomenuti da se erozivni procesi nikad ne mogu u potpunosti prekinuti, to je prirodan proces koji se stalno odvija no u šumskim ekosustavima konačna bilanca je pozitivna jer šuma stvara više tla nego što ga izgubi erozijom.
Utjecaj na vodni režim i kvalitetu voda
Kruženje vode u šumskom ekosustavu prvenstveno potencira rast i biološke procese u stablima. U biosferi voda ima ulogu staništa za velik broj organizama. Čimbenik je u reakcijama fotosinteze te otapalo za sve hranjive elemente šumskog tla. Šuma i šumsko tlo djeluju kao filter prolaskom oborinske vode koja se zadržava primarno u krošnji na lišću ili iglicama, dio se slijeva niz deblo dok se određena količina zadržava na listincu. Prolaskom kroz šumsko tlo oborinske vode se slijevaju u podzemne tokove kao pitka voda. Važnu ulogu u navedenoj filtraciji imaju reljef, geološka podloga i tlo kao i vrste drveća, sklop krošanja i dob šumske sastojine. Voda diktira pojavu različitih tipova šuma. Primjerice naš najveći kompleks hrasta lužnjaka - šuma Spačva izravno ovisi o zalihama podzemne vode čije razine variraju od 1-2m. Time je izravno ugrožen cijeli kompleks ukoliko trajno padne razina ispod 0.5 m utoliko se hrast lužnjak suši i fiziološki slabi.
Utjecaj na plodnost tla i poljodjelsku proizvodnju
Stabla za izgradnju svojih organa iskorištavaju mineralne tvari iz šumskog tla. Taj proces potiče fitogenu eroziju odnosno degradaciju tla. Navedena pojava u šumi je reverzibilna iz razloga što kruženjem materije mineralne tvari se vraćaju u tlo. Mineralizacijom humusa tlo se obogaćuje i predstavlja stalni izvor dobrog šumskog tla. Za razliku od poljoprivrednih tala, degradacija je uzastopna jer nakon žetve izostaje povratak mineralnih tvari u tlo.
Šumsko tlo je kompleksna tvorevina pod utjecajem pedogenetskih čimbenika koje čine matični supstrat, živi organizmi, klima, reljef i vrijeme. Rezultat je plodno humusno tlo osjetljivo na eroziju, požare, invazivne gospodarske zahvate i klimatske ekstreme. Biljke većinu hranjiva crpe iz tla te time stabilnost šumskog ekosustava uvelike ovisi o elementima nastalih razgradnjom listinca, ispiranjem toksina dospjelih zrakom i mikroorganizmima koji pospješuju navedene procese. Šume u blizini poljodjelskih područja mogu povećati prinos usjeva do 44%. Zaštita od vjetra smanjuje upotrebu vode za usjeve te povećava oprašivanje. Zbog smanjene količine cirkulacije pijeska i tla vjetrom unaprijeđena je kvaliteta poljoprivrednih proizvoda. Posebna poveznica između agrikulture i šume nalazi se u činjenici da se sve naše autohtone voćarske i vinogradarske vrste nazvane „divlje“ i dan danas nalaze u strukturi naših prirodnih šuma. Tako se šume Krndije na južnim obroncima isprepliću sa padinama vinograda što čini bijelu Graševinu jedinstvenom po kvalitetnim svojstvima do tada neprepoznatljivim za tu sortu.
Utjecaj na klimu i ublažavanje posljedica klimatskih promjena
Ovisno o godišnjem dobu različiti su načini ublažavanja klimatskih ekstrema. Ljeti, prilikom visokih temperatura s malo oborina, stabla i biljke prizemnog rašća stvaraju mikroklimu gdje se posljedično snižava temperatura, zadržava zračna vlažnost u prizemnim slojevima te prevencija od suncožara. Zimi nakon otapanja snijega i leda, šume imaju moć apsorpcije znatnih količina vode. Osim temperaturnih ekstrema, šume dugoročno vode bitku sa upijanjem CO2 iz atmosfere i pohranjuju ugljik procesom fotosinteze te ga u formi celuloze trajno pohranjuju u svoja tkiva.
Zaštita i unapređenje čovjekova okoliša
Osim prevencije poplava, erozije te smanjenja klimatskih ekstrema prisustvo zelenila uvelike utječe na mentalno zdravlje čovjeka bilo da se radi o pogledu s prozora koji gleda na šumu, boravku ili vježbanju u šumi. Estetske blagodati zelenog okruženja dokazano utječu na kvalitetu života.
S aspekta zaštite šuma ima vjetrobranu funkciju. Vjetrobrani sprječavaju eroziju vjetrom do 10-20 puta u dužini visine stabala. Vjetrobrani u formi drvoreda u blizini stambenih objekata mogu uštedjeti grijanje zimi u rasponu 20-40 % dok ljeti isparavanje vode iz lišća izravno hladi zrak.
Rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija
Prema istraživanjima od 2013. uveden je novi pojam eng. Green exercise gdje se potiče fizička aktivnost u prirodi. Dokazano podiže raspoloženje te smanjuje razinu umora.
Turističku funkciju imaju sve šume koje svojim položajem, izgledom, rekreacijskom ulogom ili nekim drugim funkcijama povećavaju broj turista te shodno tome i turistički promet. S obzirom na bogatu bioraznolikost, mnoštvo endemskih i zaštićenih vrsta, specifičnosti mediteranskih i kontinentalnih šumskih sastojina postoji potencijal za proširenjem turističke ponude fokusiran na približavanje čovjeka šumarstvu.
Prema istraživanjima stanovništva u gradovima utvrđene su veze između zdravlja i blizine zelenih površina. Boravak u šumama sa zdravstvenog aspekta dokazano jača imunološki sustav, snižava krvni tlak, smanjuje stres, popravlja raspoloženje, povećava sposobnost fokusiranja (čak i kod djece s ADHD-om), ubrzava oporavak od operacije ili bolesti, povećava razinu energije i kvalitetu sna.
Stvaranje povoljnih uvjeta za divljač i ostalu faunu
Divljač se posebnim zakonom definira kao određena životinjska vrsta koja slobodno živi u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Republika Hrvatska je dom tri velike europske zvijeri euroazijski ris (Lynx lynx), sivi vuk (Canis lupus) i smeđi medvjed (Ursus arctos). Za život trebaju i koriste velika šumska prostranstva te su u tom smislu jedne od najizazovnijih vrsta za očuvanje.
Stvaranje kisika, ponor ugljika i pročišćavanje atmosfere
Zelene biljke fotosintezom stvaraju kisik pritom pohranjujući ugljikov dioksid na prirodan način vezujući ga u ugljikohidrate. Mlade biljke tijekom rasta i razvoja troše veću količinu CO2 dok su stare biljke u ravnoteži između uzimanja i izbacivanja CO2. S aspekta ponora ugljika u šumama je ugljik vezan u drveću, biljkama prizemnog rašća, tlu i mrtvom drvu. Kako bi se vezalo što više ugljika u šumskim ekosustavima bitno je smanjiti stope devastacije, redovito gospodarenje u već postojećim šumama te unapređenje i podizanje kvalitete privatnih šuma. Staklenički plinovi (vodena para, ugljikov dioksid CO2, metan (CH4), dušikov oksid (N2O) u atmosferi koji donose sve ekstremnije klimatske promjene te posljedično utječu na pojavu šumskih štetnika, onečišćenja, bolesti ali i požara. Nova strategija EU-a za šume do 2030. traži brze i predvidljive rezultate u vidu vezanja CO2 u prirodne resurse poput šuma. Cilj je smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. godine. Strategija je predstavila i plan za sadnju 3 milijarde dodatnih stabala u EU-u do 2030. Navedene mjere i ciljeve pošumljavanja nužno je provesti na razini države, uključujući državno vlasništvo kao i šume u privatnom vlasništvu i druge interesne skupine. Stavlja se naglasak na očuvanje zdravih, autohtonih, a time i otpornijih šuma koje znatno pridonose bioraznolikosti i promicanju egzistencije u ruralnim područjima.
Europska unija djeluje s ciljem postizanja održivog i klimatski neutralnog gospodarstva. Nove Direktive stavljaju naglasak na obnovu, otpornost i odgovarajuću zaštitu svih ekosustava. Kada bi vrednovali usluge šumskog ekosustava kroz navedene općekorisne funkcije šuma iznos sredstava bi bio nemjerljivo veći s obzirom na trenutnu financijsku dobit godišnjeg prihoda od sječa. Promatrati šumu izvan okvira prihoda od drvnih sortimenata ključ je zelene budućnosti.
Autor fotografija: Ivan Juraj Čehulić
コメント